Partnerstvo obitelji i predškolske ustanove kao potpora roditeljstvu
Partnerstvo roditelja i različitih čimbenika društvene potpore
Postoje mnogi faktori koji mogu značajno utjecati na
obitelj. Neki od njih su nezaposlenost, socioekonomski status, ekonomska
recesija… Obilježja lokalne zajednice te razina partnerstva između obitelji i
čimbenika lokalne zajednice također predstavljaju velik okolinski utjecaj na
roditeljstvo. Suvremena obitelj se susreće s brojnim socijalnim problemima pri
čemu im treba pomoć službenih institucija društvene zajednice. Kako bi se
ostvario pristup društvenoj potpori roditeljima, potrebno je uspostaviti partnerske
odnose između roditelja i relevantnih čimbenika društvenog konteksta.
Partnerstvo u potpori roditeljima ostvarit će pozitivnim
ishodima za sve podsustave unutar obiteljskog sustava. Postoje tri skupine
pozitivnih ishoda:
- ishodi za dijete (pozitivno ponašanje, emocionalni razvoj i edukacijska postignuća)
- ishodi za roditelje (roditeljske vještine, roditeljski stavovi i uvjerenja, roditeljska znanja i razumijevanja te emocionalno i mentalno zdravlje roditelja)
- ishodi za dijete i roditelja (pozitivni odnosi djece i roditelja).
Partnerstvo roditelja s čimbenicima zajednice ima u cilju
zaštitu djeteta i obitelji te podršku roditeljstvu i pozitivnom razvoju djece.
U tom smislu zajednica treba nuditi velik izbor programa i aktivnosti za djecu
i roditelje, a treba ih osnivati na njihovim potrebama.
Partnerstvo obitelji i predškolske ustanove
Uspostavljanje partnerskih odnosa između roditelja i
odgojitelja te preuzimanje aktivnije uloge roditelja u radu predškolskih
ustanova bitna je karakteristika humanističke koncepcije predškolskog odgoja.
Na roditelje se gleda kao na partnere te kao na zagovornike i promotore
odgojno-obrazovnog procesa. Pozitivni ishodi partnerstva očituju se u
roditeljskim ponašanjima i osjećaju roditeljske kompetencije, djetetovim
postignućima, kao i u odgojiteljevoj kompetenciji. Također ,roditeljska
uključenost doprinosi većoj spremnosti djeteta za školu te razvoju
socio-emocionalnih vještina djece.
Postoji šest temeljnih oblika partnerskih odnosa roditelja i
odgajatelja:
- pomoć roditeljima u roditeljstvu
- komunikacija između roditelja i odgojitelja
- volontiranje roditelja u predškolskim ustanovama
- pomoć roditeljima u poticanju učenja djeteta kod kuće
- sudjelovanje roditelja u donošenju odluka
- uključenost roditelja u suradnju s lokalnom zajednicom.
Preduvjeti uspješnog partnerstva roditelja i odgajatelja
Ono podrazumijeva uzajamnu spremnost roditelja i odgojitelja
na kvalitetnu komunikaciju i razmjenu. Uspješnost partnerstva ovisna je i o
uvjerenjima i očekivanjima sudionika te na poznavanju i razumijevanju
očekivanja i želja roditelja. U Nacionalnom kurikulumu za rani i predškolski
odgoj i obrazovanje kao pretpostavke izgradnje partnerskih odnosa navode se
"poštovanje, prihvaćanje različitosti, ohrabrivanje, podržavanje, aktivno
slušanje i ostala ponašanja koja omogućavaju reciprocitet u razmjeni informacija
u svezi s djetetom te primjereno i usklađeno odgojno-obrazovno djelovanje prema
djetetu, a sve s ciljem djetetove dugoročne dobrobiti" (Nacionalni
kurikulum za rani i predškolski odgoj i obrazovanje, 2014:12).
Zaključak
Suvremeno roditeljstvo je u stalnoj promjeni s društvenim
kontekstom, pa je osobito važno da relevantni čimbenici društva prepoznaju i
uvaže potrebe djece i roditelja te na njih odgovore odgovarajućom obiteljskom,
socijalnom i odgojno-obrazovnom politikom.
Budući da djeca provede većinski dio svog vremena u vrtiću,
smatram kako je važno poticati odnose između roditelja i odgajatelja. Roditelji
su u konstantnoj utrci s vremenom i pod učestalim pritiskom svog posla te se
zna desiti da nemaju puno energije ni volje da budu sa svojim djetetom.
Nažalost, mnogim roditeljima bi upravo učestvovanje u aktivnostima s djecom u
vrtiću bilo jedino vrijeme kada bi im se u potpunosti mogli posvetiti. Ukoliko
je situacija takva, dijete bi barem tada moglo osjetiti toplinu i ljubav koju
roditelj gaji prema njemu, ali koja je kompresirana suvremenim dehumaniziranim
dobom.
Pitanja za raspravu
Prema vašem mišljenju, na koji način bi se mogla ostvariti
suradnja s roditeljima u vrtiću? Što mislite, kako bi uključenje roditelja u aktivnosti koje
se provode u vrtiću mogao utjecati na razvoj djeteta?
- više o ovoj temi na http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=202281
Suradanja s roditeljima u vrtiću se može ostvariti na više načina, samo treba biti kreativan! Recimo, radionice na kojima bi se izrađivale maske za maškare, čestitke za Božić, priredbe, i slično. Vrlo je važno ostvariti takvu suradnju kako bi se roditelji i djeca mogli zbližiti i upoznati se bolje.
OdgovoriIzbrišiSuradnja se moze ostvariti kroz razlicite radionice. Od zajednickih priprema priredbi do malih radionica u kojima bi i djeca i roditelji imali priliku pokazati svoju kreativnu stranh. Isto tako suradnja se moze ostvariti i organizacijom edukativnih, ali i zabavnih izleta. Ukljucivanje roditelja u svakodnevni zivot djece izvan doma bi pozitivno utjecalo na djecji razvoj zbog zblizavanja djece s roditeljima na zabavan nacin.
OdgovoriIzbrišiMislim da su cure prije navele sve načine kako bi se mogla poboljšati suradnja s roditeljima u vrtiću.
OdgovoriIzbrišiSviđa mi se članak jer danas svi samo pričaju kako komunikaciju ostvariti između roditelja i škole, a vrlo je bitno tu komunikaciju ostvariti već u vrtiću jer su roditelji bitan čimbenik u djetetovom razvoju, te će na taj način dijete već i od rane dobi ostvariti dobru komunikaciju s roditeljima, te kvalitetan odnos.
Mislim da bi djeci bilo jako zanimljivo kada bi dobili surađivati sa svojim roditeljima u vrtiću. Roditelje bi se moglo uključiti kroz različite radionice i projekte u kojima bi se još više mogli zbližiti sa svojom djecom te dobiti još bolji uvid u način na koji radi vrtić njihovog djeteta i kako se dijete ponaša kao dio grupe u vrtiću. Bilo bi korisno za oboje, i roditelje i dijete.
OdgovoriIzbrišiSmatram da bi bilo pametno uključiti roditelje u takav tip aktivnosti iz razloga što su djeca tog uzrasta jako vezana uz roditelje i mnoga ne vole ići u vrtić i odvajati se od roditelja, tako da bi im se na taj način ublažio taj strah a istovremeno bi se još više zbližili.
OdgovoriIzbrišiMislim da bi moglo utjecati veoma povoljno , baš kao što si i sama rekla, ukoliko je situacija takva da se djetetu ne posvećuje previše pažnje kod kuće, barem bi tada moglo osjetiti toplinu i ljubav koja je izuzetno važna. Po mom mišljenju suradnja s roditeljima bi se mogla ostvariti tako što bi se nakon svakog susreta roditelja i odgajatelja obavezno ukazivala pozitivna strana i posljedice njihova dolaska i druženja s djecom. Tako bi roditelji postali svjesni moći koju to nosi sa sobom.
OdgovoriIzbrišiSlazem se s komentarima vezanim za uvodenje radionica za djecu i roditelje. Ne samo da bi se djeca bolje osjecala, nego bi se jos i vise povezali s roditeljima te bi roditelj mogao bolje shvatiti na koji nacin njegovo dijete razmislja. Mislim da tako mozemo doci samo do pozitivnih saznanja i ponasanja.
OdgovoriIzbrišiVrtić koji sam ja pohađala, jednom mjesečno organizirao je igraoicu djece i roditelja. Roditelji bi dolazili i igrali s djecom (svom djecom, ne samo sa svojim djetetom) različite društvene igre i igre uloga. U grupama smo s roditeljima crtali, glumili, igrali se loptom i slično. Smatram da je to jako dobra metoda kako bi dijete doživjelo da i u svijetu roditelja postoji igra te da su roditelji tu kako bi ih urećili i prilagodili se njihovim željama.
OdgovoriIzbrišiUključenje roditelja u aktivnosti u vrticu imalo bi pozitivne posljedice. U danasnje vrijeme se roditelji sve vise otuduju od djece, i vrijeme je da roditelji prihvate svoju odgovornost i porade na tome.
OdgovoriIzbrišiPoželjno je uključenje roditelja u aktivnosti djece u vrtiću. Samim time, dijete će se osjećati i opuštenije dok provodi vrijeme u vrtiću. Nisam se susretala sa oblicima partnerstva vrtića i roditelja, ali smatram kako je to dobra ideja. Mislim da bi dječici puno lakše bilo kad bi roditelji ponekad bili sa njima dok nešto novo doživljavaju.
OdgovoriIzbrišiSmatram da bi roditelji mogli biti ukljuceni jedan dio dana u vrticki program cisto da se djeca opuste i osjecaju sigurnije. U predskolskoj dobi vec je i korisno za djecu da se polako uce biti sami jer to ih i ceka u skoli i smatram da bi se vise razvila njihova snalazljivost i samostalnost bez roditelja. Ionako su nakon vrtica okruzeni iskljucivo s obitelji. Jako lijep post, tema je zanimljiva :)
OdgovoriIzbrišiRoditelje bi se trebalo uključiti kroz razne društvene radionice zbog kojih bi proveli više vremena sa svojom djecom i vidjeli što to oni sve otkrivaju novo u svom malenom životu. Zašto gubiti dragocjene minute vremena na nešto drugo ako umjesto toga možeš biti sa svojim djetetom što će ih uvelike razveseliti.
OdgovoriIzbrišiAutor je uklonio komentar.
OdgovoriIzbrišiPo mom mišljenju, uključivanjem roditelja kroz radionice , izlete, predstave u vrtiću u osjetljivoj vrtićkoj dobi djece bile bi neophodne za razvoj djeteta. U toj dobi roditelji jesu još uvijek neupitan autoritet tako da je i utjecaj na razvoj snažan i presudan. Ostali oblici komunikacije koji mogu doprinijeti edukaciji roditelja jesu informacije preko weba te pismena/usmena komunikacija sa stručnim osobljem vrtića.
OdgovoriIzbriši