ponedjeljak, 30. siječnja 2017.

Prevencija suicida kod školske djece i mladeži


Jedno od najznačajnijih zdravstvenih problema u gotovo svim razvijenim zemljama su depresija i suicid. Stručnjaci predviđaju kako će do 2020. godine depresija biti druga vodeća bolest koja će zahvatiti populaciju. 10. rujna, na Svjetski dan prevencije samoubojstava, u zagrebačkom Gradskom poglavarstvu predstavljen je projekt  „Depresija i suicid – rano prepoznavanje simptoma i rizičnog ponašanja kod školske djece“. Rezultati takvih programa dokazuju da rano prepoznavanje i započinjanje liječenja ovih poremećaja dovode do smanjenja suicidalnog ponašanja. Stoga se svim zemljama preporučuje da što prije počnu provoditi programe za prevenciju samoubojstava.

Zagreb je prvi i jedini grad u Republici Hrvatskoj koji je odlučio posvetiti pažnju radu na sprječavanju samoubojstava djece. Sve je započelo prije dvije godine osnivanjem Centra za mentalno zdravlje kroz koji je prošlo nebrojeno mnogo djece s psihičkim teškoćama. Nedavno, Grad Zagreb je pokrenuo i konkretan projekt koji učitelje i profesore nastoji poučiti kako što lakše prepoznati depresivno dijete i što u tom slučaju poduzeti.

Roditelji su nerijetko subjektivni i ne vide realnu situaciju, pa se zapravo od učitelja i profesora očekuje da prepoznaju i na vrijeme dijagnosticiraju depresiju kod djeteta. Unatoč svemu, roditeljska kooperacija s djetetom je od iznimne važnosti jer je bitno zapaziti svaku promjenu u djetetovu ponašanju.

Mladi su izuzetno osjetljivi, naročito u razdoblju adolescencije te im i bilo kakva banalna sitnica može izazvati pad samopouzdanja što vodi u ralje depresije. Dosadašnja iskustva ukazuju na to kako su najčešći uzroci depresivnog ponašanja obiteljske krize, tužni događaji, rastava roditelja, dok su rjeđi seksualno, tjelesno ili emocionalno zlostavljanje.

Na kraju su se svi sudionici ovog  projekta osvrnuli i na novinarsko izvještavanje o ovakvim slučajevima, složivši se da senzacionalistički način pisanja nikome ne koristi, već samo šteti, navodeći kako mediji trebaju senzibilirati problem, odnosno kako treba pisati o problemu i o tome kako ga riješiti, a ne spominjati konkretan slučaj.


Tužna statistika

Prema podacima policije, unazad desetak godina u RH je zabilježeno 500 samoubojstava školske djece. To je prema je prosjeku pedesetero djece godišnje. Dobna skupina koja je najviše pogođena su adolescenti između 15 i 18 godina. Također, RH se prema broju samoubojstava i pokušaju samoubojstava školske djece nalazi u sredini europske ljestvice s 15,57 slučajeva na 100.000 stanovnika. Od izuzetne je žalosti, kako broj djece s duševnim smetnjama svake godine raste.


Smatram kako se na prvi znak depresivnog ponašanja treba instantno reagirati kako bi se to odmah zasjeklo u korijenu. Ni u kojem slučaju se ne smije ignorirati niti omalovažavati onoga koji se našao u takvom stanju. To bi uvelike pospješilo daljnji razvoj tog depresivnog stanja jer bi si to dijete vjerojatno protumačilo na način da ono nije bitno te da je bezvrijedno. Stoga je od iznimne važnosti da se nastavi u daljnjem osnivanju projekata koji bi stavili naglasak na takve kritične skupine djece i mladih.

Pitanja
Kako biste vi pomogli mladima koji se osjećaju depresivno?  Jeste li se ikad susreli s osobom koja je u depresiji? 


  • više o ovoj temi na : http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=65550 



Broj komentara: 19:

  1. Nisam se nikad susrela s depresivnom osobom te ne znam kako bih pomogla osobi koja je depresivna jer je depresija težak poremećaj koji treba shvatiti vrlo ozbiljno. Smatram da je vrlo važno reagirati na prve znakove depresije i pokušati razgovarati s tom osobom kako bi se otkrili uzroci takvog stanja.

    OdgovoriIzbriši
  2. Upoznala sam nekoliko mladih osoba koje su depresivne. U koliko se radi o blazoj depresiji mislim da je najkorisnije iskreno razgovarati s njima i saslusat ih. A ako vidimo da je problem dublji preporuciti im strucnu pomoc kako bi se izbjegli veci i opasniji problemi.

    OdgovoriIzbriši
  3. U današnje vrijeme, adolescenti sve češće prolaze kroz depresiju. Stres zbog pritiska roditelja, vršnjaka, profesora i raznoraznih obaveza su sve uzroci stresa, koji može dovesti do depresije. Slažem se s tobom da je vrlo važno depresiju otkriti u ranom stadiju, te je pokušati iskorijeniti, no to nije uvijek lagano, te bi na prvom mjestu roditelji trebali svakodnevno razgovarati sa svojom djecom o svemu, a ako već ne sa roditeljima, sa vršnjacima. Ne bi se smjelo sve prebaciti na profesora, jer profesor nema dovoljno vremena da na svu djecu potroše određeno vrijeme koje je potrebno da bi vidio sve.
    Sviđa mi se to što je u Zagrebu otvorena institucija za takvu djecu, te bi bilo dobro da se to napravi po cijeloj Hrvatskoj.
    Odličan članak, te tema o kojoj se definitivno treba više pričati.

    OdgovoriIzbriši
  4. Nisam imala previše susreta s depresivnim osobama, ali moram priznati da sam čula da se broj oboljelih od depresije sve više i više povećava. Postoje mnogi načini na koje bi se depresivnim osobama moglo pomoći. Nekima od njih nije potrbno puno više od lijepe riječi i prijateljskog zagrljaja. Učitelj bi trebao biti sposoban uočiti depresiju kod učenika te na vrijeme reagirati, posavjetovati se s psihologom i učiniti sve što je u njegovoj moći kako bi pomogao učeniku.

    OdgovoriIzbriši
  5. Nisam imala prilike susresti se sa depresivnom osobom ali smatram da je takvim ljudima najpotrebniji razgovor pun razumijevanja. Ukoliko je u pitanju teži oblik depresije, potrebna im je stručna pomoć.

    OdgovoriIzbriši
  6. Depresija je gotovo nezaobilazni dio samog odrastanja, pubertet i adolescencija su razdoblja kad smo podložni i osjetljivi na utjecaje okoline ali isto tako i na vlastite porive i osjećaje koji su vrlo intenzivni u tim godinama, kod nekog više, kod nekog manje. Nerijetko osjećaj nepripadanja, samoće i nesretnih ljubavi dovede do suicidalnih misli pa čak i samog čina. Iz vlastitog iskustva mogu reći da se djeca u toj dobi često ne mogu kontrolirati i nisu svjesna da su problematična već se smatraju drukčijima te svako neshvaćanje i pokušaj uvjeravanja u njihovu nestabilnost čini ih još više buntovnim ili depresivnim te ako im se prilazi kao da imaju problem kojeg trebaju riješiti često rezultira stvaranjem novog problema. Iako ih je teško shvatiti potrebno ih je prihvatiti, saslušati ili jednostavno samo biti uz njih dok nevrijeme ne prođe. Protivim se bilo kakvim pokušajima liječenja sa sedativima kao što se često prakticira.

    OdgovoriIzbriši
  7. Vrlo zanimljiva tema, kolegice!
    Smatram da bi se što veći broj na isti način trebao okrenuti ovoj temi i razmisliti, ne samo što utječe na depresiju djeteta, već kako je i iskorijeniti ili barem ublažiti. Mislim da je to moguće uz stalnu potporu djetetu kroz sve što ono čini te usmjeriti ga na aktivnosti u kojima postiže dobre rezultate kako bi postao još bolji i shvatio da uz trud dolazi i napredak. Naravno da sam se susrela s osobom koja je bila u depresiji, štoviše s osobama. Pravilno je reći da sam i sama ponekad u istoj, ali bitno je shvatiti da život stavlja razne izazove pred nas, a mi se trebamo boriti i pronaći zadovoljstvo vrijedno te borbe.

    OdgovoriIzbriši
  8. Ukoliko bi netko od mojih prijatelja bolovao od depresije pomogla bih mu na način da ih izvedem iz njihova crnog kutka misli barem na nekoliko sati, da se probam što više družiti s njima kako bi shvatili da nisu sami i da ima nekog kome je jako stalo do njih. Razgovarala bih s njim o onome što ga zapravo toliko muči te nikako ne bih ignorirala njihovo teško stanje.

    OdgovoriIzbriši
  9. Osobi s depresijom bih pomogla na taj nacin da bih provodila vrijeme s njom, ne bih tu osobu pustala cesto samu da pokusam barem djelomicno skratiti vrijeme u kojoj se osoba osjeca lose. Mislim da je drustvo i dobar prijatelj upravo sto ta osoba treba i netko kome ce se moci otvoriti i reci u cemu je problem. Nisam se susrela s takvom osobom ali da se ju upoznam bih svakako pokusala objasniti osobi da nije sve tako crno kao sto se cini i da sve ima svoj kraj pa tako i losi osjecaji i dani.

    OdgovoriIzbriši
  10. Nikad se nisam susrela s depresivnom osobom i nadam se kako ni neću. No, nimalo me ne čudi ova statistika kako svake godine ima sve više djece s duševnim smetnjama. Vjerujem kako je razlog tome upravo taj što dolazi do otuđenja čovjeka u ovom svijetu, što ljudi više ne mare jedni za druge u dovoljnoj mjeri, već se okreću ispraznim materijalnim stvarima koje ih zavode i oduzimaju im komadić po komadić humanosti.

    OdgovoriIzbriši
  11. U današnjem svijetu sve su češći suicidi i depresija kod mladih osoba i djece. Osbno poznajem mladića koje je depresivan što u potpunosti utječe na njegov socijalni život, financijsku situaciju i emocionalni razvoj. Da bi pomogli takvoj djeci i mladim treba uložiti puno truda za koji se ne zna hoće li na kraju imati efekta. Takvim osobama treba pružiti podršku i na sve načine pokušati ih izvući iz takve situacije.

    OdgovoriIzbriši
  12. Nikad se nisam susrela sa depresivno osobom, ali da ju sretnem svakako mi ne bi bilo žao, dati sve od sebe i pokušati joj pomoći. Depresija najviše zahvaća baš adolescente kada im se tijelo i mozak mijenjaju i osjetljivi su na mišljenja i stavove okoline više nego u bilo kojem drugom razdoblju. Treba imati strpljenja i volje naći rješenje, jer niti jedna situacija nije bezizlazna

    OdgovoriIzbriši
  13. Mislim da je depresija, nažalost, postala nešto što je sve više i više prisutno. Taj problem bi pokušala riješit uz razgovor i podršku, ali i psihologa za koje mislim da bi u ovakvim situacijama puno pomogli

    OdgovoriIzbriši
  14. Mnogi ljudi zapravo nisu upoznati s depresijom i do kojih mjera ona može biti prisutna. Iz osobnog iskustva, imala sam kolegicu u razredu koja je depresivna i svi su je doživljavali kao osobu koja samo želi pažnju na račun toga. Na kraju se počela samoozlijeđivati itd. S tom osobom sam provodila dosta vremena te smo dosta razgovarale o tome kako se osjeća te sam joj koliko god sam mogla htjela pomoći.

    OdgovoriIzbriši
  15. Veoma teška situacija za svih, posebice za osobu koja se bori sa tim. U bližoj obitelji imam primjer osobe koja boluje od depresije, međutim osoba je starija, te se tek pred nekoliko godina pojavio taj poremećaj. Znam kako se ta osoba osjeća, tj. ne znam, ali mogu primijetiti kao i svi ostali. Nažalost, veoma je teška situacija. Ne mogu čak ni zamisliti kako je kad mlađa osoba, gotovo dijete nađe u situaciji s depresijom. Može doći do velikih posljedica, čak i onih opasnih za život. Smatram kako je najvažnije razgovor, ali ponajviše stručna osoba koja će pomoći onome koji boluje od depresije.

    OdgovoriIzbriši
  16. Depresivnog prijatelja bih zasigurno pozorno poslušala te bih ga shvatila ozbiljno zato što to nikako nije stvar za zezanciju. Bilo bi mi veoma teško kad bih ga vidjela u takvom stanju, stoga bih dala sve od sebe da barem nakratko izmamim osmijeh na njegovo lice.

    OdgovoriIzbriši
  17. Nisan se nikada susrela s takvom osobom ali smatram da im je potrebna i profesionalna pomoc psihologa koji je strucnjak za takve stvari i mogao bi im sigurno jako pomoc. Takoder obitelj bi trebala takvoj osobi stalno ukazivati na pozitivne strane zivota i obasipati ju ljubavlju i paznjom, sve da se izvuce iz takvog stanja.

    OdgovoriIzbriši
  18. U srednjoj školi susrela sa se s jednom mladom osobom s depresijom i u to vrijeme mnogo joj je pomogla podrška drugih te razumijevanje. Vrlo je važno ne stigmatizirati osobu kojoj je potrebna pomoć, jer joj to samo naposlijetku otežava oporavak.

    OdgovoriIzbriši
  19. Depresija je bolest koja je visoko na ljestvici učestalosti pojavljivanja u vremenu kojem živimo. Povremeno se stječe dojam kako danas poprima razmjere epidemije. Bilježi se i porast broja oboljelih i sve češća je među mlađom populacijom. Mlađe generacije pod utjecajem očekivanja obitelji, škole, vršnjaka ne mogu se nositi sa svakodnevicom i posljedično vlastitim emocijama te zapadaju u depresiju.Mišljenja sam da kroz podršku, razgovor te i stručnu pomoć od strane osoba od povjerenja, moguće je i depresivnoj osobi pomoći na putu povratka u normalan život.

    OdgovoriIzbriši