Prevencija suicida kod školske djece i mladeži

Jedno od najznačajnijih zdravstvenih problema u gotovo svim razvijenim zemljama su depresija i suicid. Stručnjaci predviđaju kako će do 2020. godine depresija biti druga vodeća bolest koja će zahvatiti populaciju. 10. rujna, na Svjetski dan prevencije samoubojstava, u zagrebačkom Gradskom poglavarstvu predstavljen je projekt  „Depresija i suicid – rano prepoznavanje simptoma i rizičnog ponašanja kod školske djece“. Rezultati takvih programa dokazuju da rano prepoznavanje i započinjanje liječenja ovih poremećaja dovode do smanjenja suicidalnog ponašanja. Stoga se svim zemljama preporučuje da što prije počnu provoditi programe za prevenciju samoubojstava.

Zagreb je prvi i jedini grad u Republici Hrvatskoj koji je odlučio posvetiti pažnju radu na sprječavanju samoubojstava djece. Sve je započelo prije dvije godine osnivanjem Centra za mentalno zdravlje kroz koji je prošlo nebrojeno mnogo djece s psihičkim teškoćama. Nedavno, Grad Zagreb je pokrenuo i konkretan projekt koji učitelje i profesore nastoji poučiti kako što lakše prepoznati depresivno dijete i što u tom slučaju poduzeti.

Roditelji su nerijetko subjektivni i ne vide realnu situaciju, pa se zapravo od učitelja i profesora očekuje da prepoznaju i na vrijeme dijagnosticiraju depresiju kod djeteta. Unatoč svemu, roditeljska kooperacija s djetetom je od iznimne važnosti jer je bitno zapaziti svaku promjenu u djetetovu ponašanju.

Mladi su izuzetno osjetljivi, naročito u razdoblju adolescencije te im i bilo kakva banalna sitnica može izazvati pad samopouzdanja što vodi u ralje depresije. Dosadašnja iskustva ukazuju na to kako su najčešći uzroci depresivnog ponašanja obiteljske krize, tužni događaji, rastava roditelja, dok su rjeđi seksualno, tjelesno ili emocionalno zlostavljanje.

Na kraju su se svi sudionici ovog  projekta osvrnuli i na novinarsko izvještavanje o ovakvim slučajevima, složivši se da senzacionalistički način pisanja nikome ne koristi, već samo šteti, navodeći kako mediji trebaju senzibilirati problem, odnosno kako treba pisati o problemu i o tome kako ga riješiti, a ne spominjati konkretan slučaj.

Tužna statistika

Prema podacima policije, unazad desetak godina u RH je zabilježeno 500 samoubojstava školske djece. To je prema je prosjeku pedesetero djece godišnje. Dobna skupina koja je najviše pogođena su adolescenti između 15 i 18 godina. Također, RH se prema broju samoubojstava i pokušaju samoubojstava školske djece nalazi u sredini europske ljestvice s 15,57 slučajeva na 100.000 stanovnika. Od izuzetne je žalosti, kako broj djece s duševnim smetnjama svake godine raste.


Smatram kako se na prvi znak depresivnog ponašanja treba instantno reagirati kako bi se to odmah zasjeklo u korijenu. Ni u kojem slučaju se ne smije ignorirati niti omalovažavati onoga koji se našao u takvom stanju. To bi uvelike pospješilo daljnji razvoj tog depresivnog stanja jer bi si to dijete vjerojatno protumačilo na način da ono nije bitno te da je bezvrijedno. Stoga je od iznimne važnosti da se nastavi u daljnjem osnivanju projekata koji bi stavili naglasak na takve kritične skupine djece i mladih.

Pitanja
Kako biste vi pomogli mladima koji se osjećaju depresivno?  Jeste li se ikad susreli s osobom koja je u depresiji? 

• više o ovoj temi na : http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=65550 

Partnerstvo obitelji i predškolske ustanove kao potpora roditeljstvu

 

Partnerstvo roditelja i različitih čimbenika društvene potpore

Postoje mnogi faktori koji mogu značajno utjecati na obitelj. Neki od njih su nezaposlenost, socioekonomski status, ekonomska recesija… Obilježja lokalne zajednice te razina partnerstva između obitelji i čimbenika lokalne zajednice također predstavljaju velik okolinski utjecaj na roditeljstvo. Suvremena obitelj se susreće s brojnim socijalnim problemima pri čemu im treba pomoć službenih institucija društvene zajednice. Kako bi se ostvario pristup društvenoj potpori roditeljima, potrebno je uspostaviti partnerske odnose između roditelja i relevantnih čimbenika društvenog konteksta.

Partnerstvo u potpori roditeljima ostvarit će pozitivnim ishodima za sve podsustave unutar obiteljskog sustava. Postoje tri skupine pozitivnih ishoda:

•     ishodi za dijete (pozitivno ponašanje, emocionalni razvoj i edukacijska postignuća)
•     ishodi za roditelje (roditeljske vještine, roditeljski stavovi i uvjerenja, roditeljska znanja i razumijevanja te emocionalno i mentalno zdravlje roditelja)
•     ishodi za dijete i roditelja (pozitivni odnosi djece i roditelja). 

Partnerstvo roditelja s čimbenicima zajednice ima u cilju zaštitu djeteta i obitelji te podršku roditeljstvu i pozitivnom razvoju djece. U tom smislu zajednica treba nuditi velik izbor programa i aktivnosti za djecu i roditelje, a treba ih osnivati na njihovim potrebama.

Partnerstvo obitelji i predškolske ustanove 

Uspostavljanje partnerskih odnosa između roditelja i odgojitelja te preuzimanje aktivnije uloge roditelja u radu predškolskih ustanova bitna je karakteristika humanističke koncepcije predškolskog odgoja. Na roditelje se gleda kao na partnere te kao na zagovornike i promotore odgojno-obrazovnog procesa. Pozitivni ishodi partnerstva očituju se u roditeljskim ponašanjima i osjećaju roditeljske kompetencije, djetetovim postignućima, kao i u odgojiteljevoj kompetenciji. Također ,roditeljska uključenost doprinosi većoj spremnosti djeteta za školu te razvoju socio-emocionalnih vještina djece.

Postoji šest temeljnih oblika partnerskih odnosa roditelja i odgajatelja:

•     pomoć roditeljima u roditeljstvu
•     komunikacija između roditelja i odgojitelja
•     volontiranje roditelja u predškolskim ustanovama
•     pomoć roditeljima u poticanju učenja djeteta kod kuće
•     sudjelovanje roditelja u donošenju odluka
•     uključenost roditelja u suradnju s lokalnom zajednicom.

Preduvjeti uspješnog partnerstva roditelja i odgajatelja

Ono podrazumijeva uzajamnu spremnost roditelja i odgojitelja na kvalitetnu komunikaciju i razmjenu. Uspješnost partnerstva ovisna je i o uvjerenjima i očekivanjima sudionika te na poznavanju i razumijevanju očekivanja i želja roditelja. U Nacionalnom kurikulumu za rani i predškolski odgoj i obrazovanje kao pretpostavke izgradnje partnerskih odnosa navode se "poštovanje, prihvaćanje različitosti, ohrabrivanje, podržavanje, aktivno slušanje i ostala ponašanja koja omogućavaju reciprocitet u razmjeni informacija u svezi s djetetom te primjereno i usklađeno odgojno-obrazovno djelovanje prema djetetu, a sve s ciljem djetetove dugoročne dobrobiti" (Nacionalni kurikulum za rani i predškolski odgoj i obrazovanje, 2014:12).

Zaključak

Suvremeno roditeljstvo je u stalnoj promjeni s društvenim kontekstom, pa je osobito važno da relevantni čimbenici društva prepoznaju i uvaže potrebe djece i roditelja te na njih odgovore odgovarajućom obiteljskom, socijalnom i odgojno-obrazovnom politikom.

Budući da djeca provede većinski dio svog vremena u vrtiću, smatram kako je važno poticati odnose između roditelja i odgajatelja. Roditelji su u konstantnoj utrci s vremenom i pod učestalim pritiskom svog posla te se zna desiti da nemaju puno energije ni volje da budu sa svojim djetetom. Nažalost, mnogim roditeljima bi upravo učestvovanje u aktivnostima s djecom u vrtiću bilo jedino vrijeme kada bi im se u potpunosti mogli posvetiti. Ukoliko je situacija takva, dijete bi barem tada moglo osjetiti toplinu i ljubav koju roditelj gaji prema njemu, ali koja je kompresirana suvremenim dehumaniziranim dobom.

Pitanja za raspravu

Prema vašem mišljenju, na koji način bi se mogla ostvariti suradnja s roditeljima u vrtiću? Što mislite, kako bi uključenje roditelja u aktivnosti koje se provode u vrtiću mogao utjecati na razvoj djeteta?

•     više o ovoj temi na http://hrcak.srce.hr/index.php?show=clanak&id_clanak_jezik=202281